AUTO U ŽIVOTU HRVATSKIH VOZAČA (1970.-2000.) (21)
Autogume bez zračnica prihvatili svi vozači
Mala, limena kutija s ljepilom, brusnim papirom i “flekom” (zakrpom) bila je obvezni dio automobilske opreme. Kad bi se vozači našli kojih 20 – 30 kilometara udaljeni od prvog vulkanizera, ova im je priručna oprema bila jedina nada da će moći sami pokrpati svoju zračnicu. Tako je bilo sedamdesetih, kad su se koristile uglavnom gume sa zračnicama. Vanjske su gume bile dijagonalne, a unutrašnji “šlaufi”, ponekad porozni, propusni na dijelu gdje s nalazi ventil.
Pojava radijalne gume i to bez zračnica lišila je vozače brige vezane za održavanje zračnica, ali su cijene novih guma drugačije konstrukcije bile nešto više. One nisu trpile oštećene ili pohabane naplatke, pa su vozači počeli izvoditi štedljive kombinacije: na stare oštećene naplatke stavljali su gume kojima nisu bile potrebne zračnice, a ipak su ih vozači, kao osiguranje, postavljali.
Iako je Hrvatska imala tvornicu “Borovo”, koja je godišnje proizvodila oko 500.000 autoguma, njegov se program odnosio samo na izradu guma za teretna vozila i autobuse. Za osobna vozila autogume su dolazile iz “Save” iz Kranja, kao vrlo kvalitetne, ali i iz “Tigra” iz Pirota. Dio guma je bio iz Poljske ili drugih europskih zemalja.
Vozači su, nešto zbog novčanih razloga, nešto zbog pomanjkanja na tržištu, umjesto novih guma kupovali protektirane. Prva protektiranja obavljala su se u tvornici “Marijan Čavić” u Zagrebu. Vulkanizerska radionica “Bat”, koja i danas postoji u Slunjskoj 10 u Zagrebu imala je svoju radionicu za protektiranja u Zagorju, ali ju je prodala 1990. g. Protektirane gume mogle su se kupiti u Sesvetama, a dolazile su i iz Slovenije.
Pogon za protektiranje autoguma otvoren je i u posljemenskoj zoni, ali se on nije dugo održao. U Zagrebu su otvorena velika skladišta s raznovrsnim izborom guma, protektiranih u Njemačkoj.
Pretvaranjem guma u zimske, upucavanjem metalnih šiljaka i stvaranjem “čavlerica” bavilo se nekoliko vulkanizerskih radionica. Zbog skupoće guma za velika vozila, u istrošene gume urezivali su se kanalići i tako im se produljivala još neka sezona. Kad su i u Hrvatskoj zabranjene “čavlerice” (1978. g.), vozači su mogli birati: kupiti prave zimske gume, cjelogodišnje koje ipak nisu idealne za sve uvjete, ili si pomoći lancima za kotače u zimskim uvjetima.
Naučeni na dijagonalne gume, neki su vozači nešto teže prihvatili radijalne. S vremenom se pokazalo da su sigurnije, iako su nešto skuplje. U povijest su otišle i gume s unutrašnjim “šlaufom”, a strojevi koji su služili za krpanje zračnica i danas se ponegdje koriste kao dio vulkanizacijskog procesa u krpanju vanjskih guma. Taj postupak je zamijenio krpanje vanjskih guma pomoću čepova, koji su se gurali u nastale rupe.
Na slikama:
- Protektiranje istrošenih guma nanošenjem novog gazećeg sloja u radionici u podsljemenskoj zoni u Zagrebu
- Naknadno upucavanje čavlića na mjesta gdje su ispali
- “Vulkal” je bio godinama jedan od najvećih opskrbljivača hrvatskog tržišta svim vrstama
autoguma
- Autoservis Šurina opskrbio se raznim strojevima za promjenu i balansiranje autoguma