Zagreb, Ružmarinka 17 - Tel.: 01 / 23 04 029 - Fax: 01 / 23 18 442 - e-mail: amk.maksimir@zg.t-com.hr

ČLANSTVO

Autoklub Maksimir
Ružmarinka 17, 10000 Zagreb
Tel. 01/ 23 18 442, 23 04 029,
23 69 951, 099 8139 018
E-mail: ak.maksimir@email.ht.hr

Radno vrijeme

Pon.-pet. 8.00 - 16.00 sati

 

ČLANSKA AUTORADIONICA

Barutanski jarak 83
Narudžbe za radionu 8.00 - 16.00 sati na tel: 23 18 442, 23 04 029, 099 81 39 018
E-mail: ak.maksimir@email.ht.hr

Radno vrijeme radione :

Pon. - pet. 9.00 - 17.00 sati

 

GDJE SMO?

VRIJEME

STANJE NA CESTAMA

AUTO U ŽIVOTU HRVATSKIH VOZAČA (1970.-2000.) (14)

slika 3-14Šljivovica kao zamjena za antifriz

Tko je pred zimu u blizini nekih prigradskih kuća osjetio snažni miris alkohola, koji je dolazi iz šupa, sjenika, nadstrešnica ili neke rijetke garaže, mogao se uvjeriti da se tu ne peče rakija već vozači pripremaju svoje automobile za prezimljavanje. Jedni su u hladnjak stavljali rakiju, a drugi ispuštali vodu, a s prvim toplim danima opet njome punili rashladni sustav.

Takva zaštita rashladnog sustava od smrzavanja bila je samo privremena. Još prije sedamdesetih godina prošlog stoljeća INA je proizvodila antifriz pod imenom Frizantal, a kad je počela isti raditi po recepturama Shella i Mobil Oila, tekućina se spominje kao antifriz.

Kao osnova za proizvodnju rashladne tekućine služi etilen glikol, kojemu se dodaje vode, a obvezno se dodaju i aditivi protiv korozije i pjenjenja. Javlja se pod komercijalnim nazivima Glisantin i Korsantin. Kad antifriz počinju proizvoditi mnogi manji proizvođači, ispitivanjem je dokazano da tekućina nema sva potrebna svojstva i da nagriza metalne i gumene dijelove automobila.

Među vozačima dugo je trajala rasprava mogu li se miješati rashladne tekućine raznih proizvođača. Stručnjaci su potvrdili da je to moguće kad im je ista proizvodna osnova. Na bazi etilen glikola u osamdesetim godinama u Hrvatskoj su se mogle kupiti kompatibilne rashladne tekućine raznih proizvođača, pa njihovo miješanje nije moglo prouzročiti nikakve štetne posljedice po motor automobila.

Najčešće su se upotrebljavali: Antifriz 40 i Antifriz super, Korsantin 40 i 100, Hinsantin 40 i 100, Permazone, Glyko Glicoshell P 300, Atlas Perma i Guard, BP Antigel, Castrol antifreeze i Petrolfriz. Svoje proizvode nudilo je najmanje 10 proizvođača koji su radili koncentrat i razrijeđeni antifriz. Većina proizvođača tvrdila je da njihov proizvod može biti u hladnjaku i učinkovito djelovati dvije godine, a neki su tvrdili da je to tri godine.

U otvorenim sistemima rashladna tekućina smjela se stavljati samo do 94 posto, jer se zagrijavanjem širila i prijetila je opasnost od izbacivanja suviška tekućine na čepu hladnjaka ili probijanja dovodnih cijevi.

S obzirom da je etilen glikol otrovan, otrovna je i rashladna tekućina, bez obzira što joj se zbog razrijeđivanja dodaje voda. Otpornost na smrzavanje mjeri se hidrometrom, napravom koja je vrlo jeftina i mogla se kupiti u svakoj trgovini. No i pored toga neki su vozači ispitivali učinkovitost na druge načine, koji su im mogli ugroziti zdravlje. Autoklub “Maksimir” bio je među prvim tadašnjim organizicijama koji je kupio najnoviji uređaj za mjerenje i uveo besplatnu kontrolu antifriza za sve vozače.

slika2-14slika 4-14

 

 

 

 

 

Na slikama:

  1. Ambalaža ININOG antifriza iz početka osamdesetih
  2. Najmanje deset proizvođača iz bivše države i Europe nudilo je hrvatskom tržištu svoju rashladnu tekućinu, a na vozačima je bilo da se uvjere smiju li se međusobno miješati
  3. Proizvodna linija INA Rafinerije Zagreb na Radničkoj cesti, našeg najvećeg proizvođača antifriza
  4. Provjera izdržljivosti hladnjaka i dovodnih cijevi kojima cirkulira rashladna tekućina