AUTO U ŽIVOTU HRVATSKIH VOZAČA (1970.-2000.) (3)
Ah, to mukotrpno telefoniranje
Godine 1972. na cijeloj tzv. Zagorskoj magistrali, od Krapine do Zagreba postojao je samo jedan telefon i to u ugostiteljskom objektu u Gubaševu. Vozači u nevolji rado bi zvali tehničku pomoć AMSH (SPI), ali nema telefonskih govornica, mobiteli još nisu postojali i telefoniranje postaje problem broj jedan. Nije im od pomoći što je već u svakom automobilu-radionici AMSH radio-stanica, kad je kontakt nemoguć. Snalažljivi vozači nose sa sobom neku vrstu miniupitnika, u kojega treba upisati svoje podatke i zamoliti nekoga da to preda nekome s telefonom tko će im poslati pomoć. U nevolji pomaže milicija, biciklisti i malobrojni prolaznici.
I osam godina kasnije, 1980. g. AMD “Zagorac” iz Krapine koji obavlja SPI poslove i koji ima automehaničarsku radionicu, garažu i društvenu prostoriju žali se da im je nedostatak telefona najveći problem. Kako vozači ne mogu stupiti s njima u kontakt, oni kruže zagorskim cestama i pomažu vozačima, a najviše je posla na Zagorskoj magistrali.
Problem telefoniranja donekle je ublažen kad je AMSH uspio privoljeti mještane i druge vlasnike telefona uz ceste, da dopuste pozivanje putne pomoći. O tome je AMSH obavještavao vozače postavljanjem metalnih znakova uz prometnice. Postavljeno je čak 225 znakova, što je benzinske postaje INE s telefonima pretvorilu u neku vrstu javnih govornica. Solidarnost su pokazali i građani, koji su dopustili telefoniranje iz svojih kuća. Taj oblik solidarnosti njegovao se idućih godina i u drugim oblicima suradnje građani-vozači.
Kad je AMSH postavio repetitor na Sljemenu, komuniciranje između dispečera i automehaničara na cestama postalo je jednostavnije ali su se još uvijek pojavljivali “džepovi” na pojedinim cestama u Hrvatskoj, gdje su se čuli samo šumovi. Radio-stanice su omogućile i racionalnije korištenje vremena i veći broj intervencija automehaničara.
Postojanje dobre tehničke pomoći na cestama, koja otklanja kvarove u svako doba dana i noći, pokazuje podatak da je 1973. godine u bivšoj državi bilo 1.140.000 osobnih automobila, od kojih je veliki broj koristio ceste u Hrvatskoj, na putu prema zapadnim zemljama. Najviše je bilo Zastava 750 – 359.000, zatim Z-1300 – 100.000, Škoda MB 54.000, Z-101 50.000 i VW 49.000. Zastavina vozila s nizom tehničkih propusta bila su u većini i za njih je trebalo utrošiti najviše vremena za popravak. Istodobno, 1971. g. i daljnjih nekoliko godina “stranci” su kao turisti automobilima navalili svojim dolascima. U tim godinama, od ukupnog broja turista, stranih automobilista je bilo 82-86 posto.
Na slikama:
- Zapuštene prometnice, bez telefonskih linija – stvarna slika početka sedamdesetih godina u Hrvatskoj
- Stavljanje prve obavijesti vozačima na benzinskim postajama INE da se mogu koristiti telefonima za pozivanje tehničke pomoći
- Na svim glavnim cestama u Hrvatskoj postavljeno je 225 tabli s obavijestima o lokacijama telefona za traženje pomoći
- AMD “Krapina” obavilo je veliki dio posla na cesti Zagreb – Krapina unatoč poteškoćama s telefonima