AUTO U ŽIVOTU HRVATSKIH VOZAČA (1970.-2000.) (1)
Godine bez reprize
Događaji vezani uz automobil i promet u razdoblju 1970. – 2000. u Hrvatskoj, teško da će se moći ikad ponoviti. U tom tridesetogodišnjem razdoblju Hrvatska je napravila prve kilometre autocesta, stvoreni su temelji organizirane tehničke pomoći na cestama, uspostavljen je sustav stalnog informiranja o stanju na cestama, zabilježen je vrlo brzi rast broja automobila po stanovniku po čemu smo se približili razvijenim europskim zemljama. Čak 90 posto testiranih automobila u jeku naftne krize bilo je proglašeno prevelikim potrošačima goriva, valjalo je prebroditi dane kad se nije smjelo automobilima na ceste, a da apsurd bude veći reducirane su – unatoč “bumu” narudžbe za opskrbu hrvatskog tržišta novim automobilima iz domaćih tvornica i uvoza. Autoserviseri su dobivali nedostatne rezervne dijelove po sistemu snalaženja, čekalo se tjednima i mjesecima na popravke vozila, putovalo se po najpotrebnije u susjedne zemlje, snalazilo se na razne načine.
U tim godinama, godinama potražnje, snažno su se razvile male radionice, koje su bar djelomično nadoknađivale ono što se nije moglo dobiti u serijskoj proizvodnji dijelova i opreme. Bile su to godine pronalazaka, inovativnih rješenja, izuma i prilagođavanja automobila novim sadržajima. Automobili su nakratko postajali i oračima, tegljačima, pretvarani su u vozila s ležajevima za dugotrajna putovanja i kampiranje. Rastavljana su neispravna na sastavne dijelove, pa opet osposobljavana za stvarnu funkciju. Stizali su isluženi automobili iz cijele Europe, odbačeni kao zagađivači zraka, a naši su ih stručnjaci popravljali. Počela su se u nas proizvoditi kvalitetna maziva i goriva, reciklirati gume, skupljati ekološki štetni nusproizvodi od automobila. U dijagnosticiranju kvarova u potpunosti su odbačena stara pomagala zanatskog karaktera i uvedena je elektronika. Stigli su neki novi ljudi – elektroničari i nova oprema, veličine džepnih izdanja, ali efikasna. U potpunosti se promijenio sistem komuniciranja u cestovnom prometu – kamere i mobilni uređaji unaprijedili su brzinu pružanja raznih usluga.
U tom tridesetogodišnjem pozitivnom košmaru rađane su nove ideje i novi oblici popravaka automobila. Obistinila su se nagađanja o novim pogonskim gorivima i njihovim mogućnostima.
Ovaj serijal nema za cilj da podsjeti samo na tehnološke ili društvene promjene vezane za automobil, već i na neke ljude koji su nam prije 40 ili 50 godina bili prvi pri ruci u održavanju automobila, pružanju pomoći na cestama ili su se istakli u pronalaženju raznih tehničkih rješenja, koja su u tim godinama omogućavala mobilnost. Pokazati ćemo kakvim su se služili alatima i napravama.
Auto je bio i ostao prioritet u životu hrvatskih vozača i zaslužuje podsjećanje na neke epizode iz njegova dugotrajnog života.
Na slici:
Redovi pred benzinskim postajama: stvarnost jednog burnog vremena u Hrvatskoj