Zagreb, Ružmarinka 17 - Tel.: 01 / 23 04 029 - Fax: 01 / 23 18 442 - e-mail: amk.maksimir@zg.t-com.hr

ČLANSTVO

Autoklub Maksimir
Ružmarinka 17, 10000 Zagreb
Tel. 01/ 23 18 442, 23 04 029,
23 69 951, 099 8139 018
E-mail: ak.maksimir@email.ht.hr

Radno vrijeme

Pon.-pet. 7.30 - 16 sati
Subotom 9.00 - 12 sati

 

ČLANSKA AUTORADIONICA

Barutanski jarak 83
tel. 23 18 442, 098 223 411,
098 382 886, 098 308 082
E-mail: ak.maksimir@email.ht.hr

Radno vrijeme

Pon. - pet. 8.30 - 17 sati
Subotom   8.30 - 16 sati

 

GDJE SMO?

VRIJEME

STANJE NA CESTAMA

 

AUTO U ŽIVOTU HRVATSKIH VOZAČA (1970.-2000.)

Ah, to mukotrpno telefoniranje

Godine 1972. na cijeloj tzv. Zagorskoj magistrali, od Krapine do Zagreba postojao je samo jedan telefon i to u ugostiteljskom objektu u Gubaševu. Vozači u nevolji rado bi zvali tehničku pomoć AMSH (SPI), ali nema telefonskih govornica, mobiteli još nisu postojali i telefoniranje postaje problem broj jedan. Nije im od pomoći što je već u svakom automobilu-radionici AMSH radio-stanica, kad je kontakt nemoguć. Snalažljivi vozači nose sa sobom neku vrstu miniupitnika, u kojega treba upisati svoje podatke i zamoliti nekoga da to preda nekome s telefonom tko će im poslati pomoć. U nevolji pomaže milicija, biciklisti i malobrojni prolaznici.

I osam godina kasnije, 1980. g. AMD “Zagorac” iz Krapine koji obavlja SPI poslove i koji ima automehaničarsku radionicu, garažu i društvenu prostoriju žali se da im je nedostatak telefona najveći problem. Kako vozači ne mogu stupiti s njima u kontakt, oni kruže zagorskim cestama i pomažu vozačima, a najviše je posla na Zagorskoj magistrali.

Problem telefoniranja donekle je ublažen kad je AMSH uspio privoljeti mještane i druge vlasnike telefona uz ceste, da dopuste pozivanje putne pomoći. O tome je AMSH obavještavao vozače postavljanjem metalnih znakova uz prometnice. Postavljeno je čak 225 znakova, što je benzinske postaje INE s telefonima pretvorilu u neku vrstu javnih govornica. Solidarnost su pokazali i građani, koji su dopustili telefoniranje iz svojih kuća. Taj oblik solidarnosti njegovao se idućih godina i u drugim oblicima suradnje građani-vozači.

Kad je AMSH postavio repetitor na Sljemenu, komuniciranje između dispečera i automehaničara na cestama postalo je jednostavnije ali su se još uvijek pojavljivali “džepovi” na pojedinim cestama u Hrvatskoj, gdje su se čuli samo šumovi. Radio-stanice su omogućile i racionalnije korištenje vremena i veći broj intervencija automehaničara.

Postojanje dobre tehničke pomoći na cestama, koja otklanja kvarove u svako doba dana i noći, pokazuje podatak da je 1973. godine u bivšoj državi bilo 1.140.000 osobnih automobila, od kojih je veliki broj koristio ceste u Hrvatskoj, na putu prema zapadnim zemljama. Najviše je bilo Zastava 750 – 359.000, zatim Z-1300 – 100.000, Škoda MB 54.000, Z-101 50.000 i VW 49.000. Zastavina vozila s nizom tehničkih propusta bila su u većini i za njih je trebalo utrošiti najviše vremena za popravak. Istodobno, 1971. g. i daljnjih nekoliko godina “stranci” su kao turisti automobilima navalili svojim dolascima. U tim godinama, od ukupnog broja turista, stranih automobilista je bilo 82-86 posto.

 

 

 

 

Na slikama:

  1. Zapuštene prometnice, bez telefonskih linija – stvarna slika početka sedamdesetih godina u Hrvatskoj
  2. Stavljanje prve obavijesti vozačima na benzinskim postajama INE da se mogu koristiti telefonima za pozivanje tehničke pomoći
  3. Na svim glavnim cestama u Hrvatskoj postavljeno je 225 tabli s obavijestima o lokacijama telefona za traženje pomoći
  4. AMD “Krapina” obavilo je veliki dio posla na cesti Zagreb – Krapina unatoč poteškoćama s telefonima
Print