AUTO – PRIČA O VREMENU, VRLINAMA, MANAMA [6]
1974. Kad vozač tramvaja u uniformi, poštar, noćni čuvar ili građanin stane nasred raskrižja i podignutom rukom počne regulirati promet, vozači su uvijek u nedoumici: poštovati ili ne takvog uniformiranog usmjerivača prometa. Oni, formalno pravno gledajući, nisu osobe nadležne za reguliranje prometa i zbog odluke da promet uzmu u svoje ruke mogli bi imati velike nevolje. Dođe li zbog njih do sudara, stranke će ih okriviti za nezgodu i tražiti nadoknadu materijalne štete.
2017. Zbog semafora na gotovo svim raskrižjima više nema toliko posla za samoinicijativne regulatore prometa. Oni još “iskaču” iz svadbenih kolona i nasilno daju prednost svojoj veseloj družini. Više nema dvojbe: zna se točno tko je po propisu službena osoba, tko je nadležan za promet. Ako ste u nedoumici, bolje je da ne uzimate ulogu koja vam ne pripada, iako se u izuzetnim okolnostima katastrofa kao što su potresi, poplave, rušilački terorizam i drugo mogu tolerirati usluge humanih ljudi koji na cestama informiraju, upućuju, savjetuju, no to je neka sasvim druga priča.